Je li istina da trebaš završiti svaku knjigu koju započneš? Mit je da je odustajanje uvijek znak lijenosti ili manjka discipline. Činjenica je da je ponekad promjena naslova najbolji način da sačuvaš motivaciju i pronađeš ono što ti trenutno odgovara.

Trebaš li birati prema žanru ili prema temi? Mit kaže da je žanr kruta ladica koja unaprijed određuje iskustvo. Činjenica je da tema, stil i ritam često igraju veću ulogu, pa se isplati pročitati opis, pogledati nekoliko stranica i provjeriti kako ti „sjeda” glas autora.

Jesu li nagrade i liste najprodavanijih pouzdan vodič? Mit je da je nagrađeno automatski i najbolje za svakoga. Činjenica je da nagrade često odražavaju kriterije žirija i trenutne trendove, pa ih je korisno shvatiti kao polazište, a ne kao presudu o tvojem ukusu.

Može li poezija biti samo za „one koji se razumiju”? Mit je da poezija traži posebno znanje i da moraš razumjeti svaku metaforu. Činjenica je da poezija kroz različita razdoblja nudi različite ključeve čitanja: od jasnijeg ritma i rime do slobodnog stiha, a dojam i emocija su legitimni načini razumijevanja.

Kako izabrati knjigu za dar bez pogađanja napamet? Mit je da je najskuplje ili najpoznatije najsigurniji izbor. Činjenica je da su „najbolje knjige za dar” one koje prate navike osobe: format (tvrdi uvez ili džepno), duljinu, humor ili ozbiljniji ton, te postoji li interes za autore iz određene zemlje ili razdoblja.

Jesu li knjige za djecu i mlade samo „lakše” verzije? Mit je da su takvi naslovi isključivo jednostavni i bez slojeva. Činjenica je da mnoge knjige za djecu i mlade imaju kvalitetnu priču i teme koje rade na različitim razinama, a pri odabiru pomaže provjeriti dobnu preporuku, širinu vokabulara i osjetljivost teme.

Trebaš li povijesni roman čitati kao izvor činjenica? Mit je da povijesni romani mogu zamijeniti izvore i pregled literature. Činjenica je da su često mješavina stvarnih događaja i autorske interpretacije, pa je korisno pogledati autorovu bilješku, popis izvora i razlikovati dokumentirano od fikcionalnih likova i dijaloga.

Jesu li suvremeni hrvatski romani nužno „teški” ili previše lokalni? Mit je da će ti biti zanimljivi samo ako dijeliš isti kontekst i reference. Činjenica je da suvremeni hrvatski romani pokrivaju širok raspon: obiteljske priče, društvene promjene, humor i napetost, a dobra polazna točka je pronaći teme koje već voliš u drugim književnostima.

Pomaže li vodič kroz žanrove ako misliš da „nemaš žanr”? Mit je da moraš imati jednu trajnu etiketu poput krimića ili fantastike. Činjenica je da vodič kroz žanrove knjiga može poslužiti kao mapa za eksperimentiranje: npr. ako voliš dinamiku krimića, možda će ti sjesti i triler, noir ili true crime esejistika, ovisno o toleranciji na detalje i tonu.